Nek se vidi raskoš na Crnopcu (25.-27.10.2019.)

Zabrijavanje na možda zadnji sunčani vikend na Crrnopcu krenulo je još prije dva tjedna. Kako se vrijeme pripreme za teren približavalo sve više ljudi je ušlo u loop euforije i odlučili se za Crnopačku raskoš. Krenuli smo u petak navečer, klasično, ne na vrijeme u postavi: Hanžek, Lea, Zrinka, Babić, Coki, Boltek, Josip, Mišur, Nicola, Vuk, Sara, Mrki i ja. Na putu do tamo slušali smo podcast Mrki koji srećom nije stao do Gračaca pa nismo morali trošiti radio.

Klasična večer, još klasičnije jutro. Jedna kava, druga kava, treća kava i onda već mogu počet padati planovi. Vrijeme je bilo bajka, lišća nije bilo – raskoš za rekognosciranje. Na to su se odlučili Vuk, Babić i Mrki i krenuli u nove kvadrante prema Paležima. Ekipa Hanžek, Lea i ja krenuli smo u napad na jamu koju početkom listopada rekognosciranjem pronašli Kiki i Mrki. Jama se nalazi oko 50 m zračne udaljenosti sjeveroistočno od Oaze. Kao što je ekipa Kiki-Mrki već entuzijastično pričala, jama je impozantnog ulaza oko 7 metara promjera. Već po zvuku i duljini trajanja pada glonđe bilo nam je jasno da ova jama definitivno nije mala, a bome ni prostori dolje nisu uski. Ulazna vertikala ima između 30 – 40 m, te završava zemljanom policom. Od ulaza pa do police širina vertikale je ista pa zapravo rasvjeta do prolaska dalje nije ni potrebna. Tek kad se dođe na policu postane jasno da je prolaz dalje zapravo visoki meandar koji se otvara u vertikalu. Iako početak vertikale kreće nešto uže, nije dugo tako te se ubrzo otvara u 60 metarsku vertikalu širine preko 10 metara. Naravno da smo zapeli na 10 metara prije dna i ostali visjeti u zraku. Trenutno dno je druga polica, također zemljana koja nastavlja dalje tubom. Da, jama je luda, ide dalje, ide dalje u smjeru Oaze i trenutno ne daje znake stajanja, ali budemo to još vidjeli. Izašli smo van za dana, dali jami ime Vrisak i taman presreli ekipu kod Iščekujući oazu. U Iščekujući oazu su bili Josip, Mišur i Sara koji su išli vidjeti mogu li ubosti spoj na Oazu i produbiti sustav Crnopac na 800 metara. Penj koji je bio najperspektivniji brzo se pokazao kao ćorak. Međutim pri izlasku su vidjeli još jedan odvojak koji je isto nažalost postao povratan kanal i jednom za svagda odbacio mogućnost spoja jame Iščekujući oazu i Oaze. Barem za sadašnje tehnike i mogućnosti. Svi zajedno smo se vratili u logor slijedeći mirise gulaša koji nas je vodio na pravi put. Mrki i Babić su već pripremili gulaš i dok smo uz gemištek i priču ubijali vrijeme taman se vratila četvrta ekipa. Ekipa Zrinka, Nicola i Anja krenuli su u potragu za novim jamama na već poznatom teritoriju. Istražili su jamu od 75 metara koja je s time stala. Njeno ime Nek' se vidi raskoš definitivno je obilježilo ovaj teren. Vikend je bio krasan, raskošan i sunčan te smo se u nedjelju spustili prema Otuči, oprali opremu, piknikovali i zaputili se u Zagreb slušajući nove epizodu na Mrkijevom podcastu.

 

 

 

 

Nalazite se ovdje: Početna stranica / Aktivnosti / Izvještaji / Nek se vidi raskoš na Crnopcu (25.-27.10.2019.)