Speleološki odsjek HPD "Željezničar"

1. teren speleološke škole 2017 - špilja u kamenolomu Tounj i Gorsko zrcalo

Dana 18.3. (subota) započeo je prvi teren ovogodišnje speleološke škole koji se sastojao od dva dvodnevna „izleta“. Prvi je bio u Špilju u kamenolomu Tounj gdje smo se naučili malo kretati i snalaziti u špilji, a drugi kod Gorskog zrcala gdje smo naučili neke osnovne tehnike penjanja. Ovako je sve to izgledalo.

Prvi dan našeg terena, 18.3. (subota), našli smo se u 8 sati ispred naših prostorija gdje smo podijelili kacige, rasvjetu i mjesta u autu, te se spremili za polazak. Oko 8:20 bili smo spremni na polazak prema Tounju, te smo u finom broju (10 školaraca i 18 „neškolaraca“) krenuli. Kako to već biva, nismo išli direktno do špilje, već smo usput popili kavu (neki odvažniji i pivu) i oko 10:30 bili na parkingu željezničke stanice Tounj. Tamo smo se pripremili za ulazak u naš ciljani speleološki objekt, a s obzirom da je dobar dio nas školaraca prvi put se za tako nešto pripremalo, to je malo potrajalo te smo oko 11:20 bili na ulazu samog objekta. Špilja u kamenolomu Tounj je jedan od deset najugroženijih krških fenomena u Hrvatskoj, a ulaz u samu špilju omogućio nam je kamenolom koji tamo aktivno djeluje i dan danas. Nakon što smo ušli, ili bolje rečeno provukli se, u naš objekt, krenuli smo s našim „razgibavanjem“ po špilji pod vodstvom Milivoja. Nastavili smo se „razgibavati“ kroz razne blatnjave i skliske detalje, na putu naišli na prekrasnu pjegavu dvoranu, i stigli tik do našeg odredišta, dijela špilje zvanog „Oltar“. S obzirom da je do samog „Oltara“ bilo nemoguće doći bez malo kupanja, tamo su se zaputili ovi hrabriji (ili gluplji, tanka je linija). Lijepo smo se poslikali, neki su se malo igrali gnjurca (voda im do k...oljena) i krenuli smo nazad, neki mokri neki suhi. Da ne bi sve prošlo prejednostavno odlučili smo isprobati neke druge puteve, prema „Kanalu sa zrcalom“, i brzo naišli na petlju „Veliko raskršće“ koja nas je malo i zapetljala. Zapetljala nas je na način da nas je, kroz blato i uske prolaze poslala do dijela špilje zvanog „Patkov skok“. Kako nitko od nas nije patak, a dobar dio nas nisu ni iskusni speleolozi, odluka instruktora bila je da ipak ne nastavimo u tom smjeru. Da bi znali u kojem drugom smjeru nastaviti, neki iskusniji su se zaputili u izvidnicu, jednim dijelom prema „Crvenim lišajevima“, a drugim prema „Konju“. S obzirom na manjak iskustva među školarcima odluka je bila da se vratimo istim smjerom, te smo nakon još malo razgibavanja ugledali svijetlo na kraju tunela, odnosno špilje, i stigli do izlaza, koji se nije nimalo proširio od našeg ulaska, pa smo se opet naravno provlačili. Očarani, blatnjavi i malo umorni popili smo koju pivu ili čaj, kako je kome odgovaralo, zahvalili se Milivoju na jednoj zanimljivoj i poučnoj turi i krenuli svatko svojoj kući.

Drugi dan našeg terena, 19.3. (nedjelja), našli smo se oko 8:30 na okretištu kod Dubrave u kafiću „Voljeni Vukovar“ odkuda smo se, nakon kave i doručka, zaputili prema izletničkom odredištu „Gorsko zrcalo“, ravnoj vertikalnoj rasjednoj plohi 20x20 metara na Medvednici uz planinarsku stazu 23. Na ovom dijelu terena nismo ulazili u speleološki objekt, već smo savladavali osnovne tehnike penjanja i „čvorologije“. Oba segmenta će biti vrlo bitna u daljnjem speleološkom napredovanju. Nakon podjele osobne penjačke opreme, i kratkog Markovog uvoda o pripremanju i korištenju iste, započeli smo s našom „izobrazbom“ koja se u ovom slučaju sastojala od četiri dijela (pet ako uključimo roštilj i pivu koji su slijedili). Prvi i osnovni dio bili su čvorovi koje smo uz budno i iskusno oko Mee savladavali iz više pokušaja. Drugi dio bila je tehnika spuštanja i pridržavanja svojeg kolege na strmijim dijelovima, na kojem smo uz budno i iskusno oko Milivoja i Bolteka malo iskušavali našu snagu i sticali međusobno (ne)povjerenje. Treći dio bio je previs pomoću kojeg smo se, bez stijene oko nas koja nam služi kao otpor, dizali do našeg sidrišta, tamo prebacivali na dio opreme za spuštanje kako bi se istim putem i spustili i sve to naravno uz budno i iskusno oko naših instruktora. Zadnji, najviši, dio je bilo i samo Gorsko zrcalo, gdje smo se penjali, prebacivali prelazili međusidrišta, savladavali naše strahove od visina i dodatno uvježbavali osnovne tehnike i korištenje svog tog željeza koje je visilo s nas. Naravno ni na Gorskom zrcalu, oči instruktora nisu bile ništa manje budne, ili iskusne. Cijelu priču zaokružili smo roštiljem, pokojom pivicom ili sokićem i druženjem.

Nacrt Špilje u kamenolomu Tounj

Školarci 2017. spremni za ulazak u Špilju u kamenolomu Tounj 

Detalj „CICA“

„Pjegava dvorana“

Ulazak u jezero do dvorane „Oltar“

Izlazak iz špilje

Proučavanje opreme

 Učenje vezivanja čvorova

 Penjanje i spuštanje po stijeni i na previsu