(Ne)kratki rezime napredovanja i opis pronađenog tokom jeseni u jami Muda labudova s osvrtom na geologiju jame

Fokus ljetnog logora SO HPD Željezničara (popularno Ž-a) „Crnopac 2016“ je nakon nekoliko godina stagnacije ponovno bio na jami Muda labudova (ML). Mali je to korak u globalnim mjerilima, ali velik za našu malu uvrnutu družinu i naš klub. O tome što se postiglo, kamo se krenulo i kako se sve zapravo pokrenulo možemo nekom drugom prilikom. Ovdje ću kao uvod navesti najvažnije postignute ciljeve. Mnogi bi rekli da su to stotine metara, pa i tisuću metara novih kanala u Mudima, potencijalni spoj na jamski sustav Kita Gačešina – Draženova puhaljka (KG-DP) i da ne nabrajamo dalje. Iako se svi slažu da je povijesni spoj pred nosom i da je to glavni rezultat, rekao bi da su ipak bitnija postignuća ona druga, ljudska, speleo-ljudska, prije svega prijateljska. Ljetni logor i njemu prethodeće akcije tokom ove godine pripomogli su formiranju novih udarnih ekipa Ž-a, homogenizaciji mladih snaga, aktiviranju riječke ekipe, te prijateljica i prijatelja iz SKOL-a, SOV-a, Liburnije, HBSD-a, Makarske... Stare riječke ekipe se sjećaju samo iskusni Ž-ovci, a njihov period je obilježen mnogim teškim i dubokim metrima u desetljetnom istraživanju ML. Tada su ljudi s mora nesebično podmetnuli leđa u najtežim dijelovima jame, a u novom zaletu istraživanja rade to i dalje. Nošeni svim tim entuzijazmom pokrenuli smo dvije jesenske udarne akcije među kojima je druga imala karakter mini logora u periodu od 28.10. do 01.11.2016. godine. U tom razdoblju smo spoj napali iz dva smjera, iz jamskog sustava KG-DP (izvidnici iz SO HPD Sv. Mihovil & SO PDS Velebit), te iz jame ML (istražuju SU Estavela & SO HPD Željezničar).

Prijatelj Lovel, Unabomber iz Estavele bi rezultate spomenutih akcija rezimirao ovako:

„Prošle akcije u devetom mjesecu Kiki i Kežo su popeli dimnjak iza suženja Faćke. Devet metara ispod vrha ulazimo kroz pukotinu u kanal crne sigovine, par metara širine te pružanja prema istoku. Zidovi i pod kanala bogato su ukrašeni sigovinom, a na sjevernom zidu pet metara poviše nazire se novi prostor – zanimljiv upitnik do kojeg vrijedi popesti. Kanal crne sigovine se pred kraj pretvara u tipični meandar – dno koje je prije bilo prekriveno sigovinom sada se otvara u vertikalu, a stijene više nisu obložene sigovinom. Ovdje su Kiki i Kežo stali na odvaljenoj stijeni meandra koja je zablokirala vertikalni prolaz dalje. Malo širenja i spuštamo se par metara niže na ogromne komade stijena koje su nekada činile zavoj meandra, a sada su uglavljene u proširenju meandra odnosno vertikali. Prvo smo se spustili niz vertikalu »Lažnjak« od 22 metra. Dno je prekriveno sitnim kršjem, a na južnom rubu nazire se ulaz u meandar. Meandar je neprolazan te se osjeća značajna uzlazna cirkulacija zraka. Prvo smo pomislili da moramo ovaj meandar nastaviti raditi pod svaku cijenu, no uskoro shvaćamo da naš potencijalan nastavak prema Kiti - ili gdje god već - mora imati silaznu cirkulaciju zraka obzirom da Kitotres uvlači. To znači da je ovaj meandar tek »pritok« glavnome toku zraka, a s obzirom da je meandar usmjeren prema jugu te dobro odzvanja, ne bi bilo čudno da se zapravo spaja negdje na glavni kanal (Plodni desni). Na sredini vertikale prema sjeveru nalazi se meandar koji nema posebnu cirkulaciju zraka ali koji svejedno odzvanja. Sumnju smo zato bacili na meandar koji se od uglavljenih blokova na vrhu Lažnjaka pruža dalje prema istoku. Nekoliko zavoja dalje i shvaćamo da se nalazimo na vrhu nove vertikale koja je od Lažnjaka odvojena sa svega par metara stijene. Silazna cirkulacija zraka na vrhu ove vertikale nam je potvrdila da smo na dobrom putu. 18 metara niže dolazimo do dvorane 3x3 metra, a na sjeveroistočnom rubu opet meandar, naizgled prolazan, no ne zadugo. Meandar nakon 6 metara skreće prema sjeveru, a pod se polako spušta. Bilo je potrebno minimalno širenja da se spustimo 4 metra niže do ulaza u novu vertikalu vrlo pristojnih dimenzija. Ovdje je zadnje mjesto gdje se još osjeća silazna cirkulacija zraka jer su prostori u nastavku velikih dimenzija.

Vertikala "House of cards" je pri vrhu dimenzija 6x4 m, a zatim se 28 metra niže dimenzije smanjuju na 4x2 metra, generalnog pružanja sjeveroistok. Na suprotnoj strani zida nazire se dolazni kanal malenih dimenzija. Šest metara od dna vertikale nalazi se visoki most koji dijelu vertikalu na dva dijela i s kojeg su se rušili blokovi veličine ormara – srećom da je Dino, koji je opremao vertikalu, imao pajser pri ruci. Spuštanjem na dno vertikale shvaćamo da ako prečkamo most možemo izbjeći krušljivu stijenu i sigurnije doći u isti prostor. Došli smo u "Razmeđu", visoku prostoriju iz koje se dalje pružaju vertikale prema sjeveru i prema jugu. U Razmeđi u podu urezan je meandar koji kreće s dna vertikale House of cards te se dalje produbljuje u vertikalu na jugu. Ulaz u južnu vertikalu je meandrast, ali se brzo proširuje u prostranu vertikalu gdje kamen pada preko 50 metara. Od razmeđe prema sjeveru na podu vidimo vrlo blago urezan trag vode. Sjevernu vertikalu smo opremili i istražili do prve široke police 11 metara niže koliko su nas pustile baterije i uže. Sa sjeverozapadne stijene slijeva se vodeni tok, a prema sjeveru se nazire nastavak vertikale gdje kamen ponovo pada više od 50 metara. Taj dio je upravo najsjeverniji dio Muda, a da li je najbliži Kiti, neka kaže Teo :)“

Teo je na to rekao da ima nade, još mu samo to fali da KG-DP uđe među sto najduljih svjetskih speleo objekata, a svoja vjerovanja je ilustrirao radnim nacrtom sa slika 1. i 2.

Slika 1. Tlocrtni prikaz područja potencijalnog spoja jamskog sustava KG-DP i jame ML (prikaz: Teo Barišić).

Slika 2. Profilni prikaz područja potencijalnog spoja sustava KG-DP i jame ML (prikaz: Teo Barišić).

Tako je to izgledalo u dvije jesenske vikend akcije...

...međutim poznato je da ne trebamo sve svesti na centimetre i metre, hm, novih nacrta pa smo paralelno s tim zakotrljali biospeleološku i geološku priču. O biospeleološkoj nek pišu stručniji od mene, a za geološku mogu garantirati da joj je rezultat krajnje neizvjestan :)

Naime na dubini od cca 250 metara u ML ulazi se u zonu s debelim naslagama crvenog siltoznog sedimenta. Jedino što je u ovom trenutku jasno jest da taj sediment predstavlja udobnu i toplu podlogu za novi kraljevski „Bivak 1“ (oni koji su boravili u starom mokrom i slinavom „Bivku 1“ znaju na što se pod tim misli). Nejasna jest geneza i starost tog sedimenta. S obzirom na to osmišljen je pakleni plan za pokretanje sedimentološko-mineraloških i geokronoloških istraživanja u okolici bivka. Da ne ostane sve na riječima konačno sam se potpomognut antibioticima, s blagom temperaturom,  šmrkav i generalno nefunkcionalan dana 29.10.2016. godine spustio do „Profila 1“. Gnjaveći ostale sudionike akcije zagrabio sam par kila tog čuvenog blata koje je kasnije proklinjano na svim suženjima i vertikalama prema izlazu.  Akcija je nazvana „Sedimentološko snimanje i uzorkovanje Profila 1 u  jami Muda labudova“.

Profil se nalazi na dubini od -267 m u dijelu jame koji zovemo „Plodni kanal“. To je fosilni kanal bez aktivnog vodenog toka koji se pruža generalno u smjeru sjevera i čini potencijalni spoj na jamski sustav KG-DP (slika 3.). Ukoliko se uspije otkriti spoj dobili bi jamski sustav Crnopac impozantnih dimenzija s istraženih 35 kilometara podzemnih kanala i dubinom preko 700 metara. 

Slika 3. Osvjetljeni dio prikazuje suženje u Plodnom kanalu, dio na kojem se nalazi najbolje očuvani profil crvenog sedimenta (foto: Danko Cvitković).

Plodni kanal se recentno nalazi u vadoznoj zoni, no prepoznaje se i freatska faza u njegovom razvoju. Kao dokaz freatske faze, potapanja čitavog kanala, možemo uzeti kristale kalcita  decimetarskih dimenzija koji obraštaju njegove stijenke (uključujući bočne strane i strop), a morali su rasti  u vodenoj otopini. Za razliku od freatskih, vadozni speleotemi rastu iz vode koja se procjeđuje, a oblici su im uvjetovani utjecajem gravitacije i strujanja zraka. S obzirom da ovdje freatski kristali često obraštaju speleoteme koji su nastali u vadoznim uvjetima možemo pretpostaviti da je postojalo više glavnih faza u razvoju kanala (slika 4.).

Slika 4. Kristali kalcita obraštaju starije speleoteme i stijenke Plodnog kanala (foto: Danko Cvitković).

U toku jedne od tih faza taložila se velika količina crvenog siltoznog sedimenta. Profil 1 je izdanak crvenog glinovitog silta koji u tom dijelu jame prekriva veliki dio dna kanala. Dojam je da debljina sedimenta ide do cca 4 metra. Na mjestima gdje sediment nije poremećen recentnom tektonikom i odronima površina mu je prekrivena tankom sivkastom karbonatnom koricom. Vrh tj. površina profila je duboko izbrazdana desikacijskim pukotinama (slika 5.).

Slika 5. Desikacijske pukotine i tanka karbonatna korica na površini sedimenta u Plodnom kanalu (foto: Danko Cvitković).

Na dubini od sedamdesetak centimetara počinju se pojavljivati karbonatne konkrecije i fragmenti karbonatnih kora. Slojevitost nije jasno izražena no primjećuje se blago pokrupnjavanje sedimenta prema vrhu i naznake horizontalne laminacije. Na tom mjestu sediment je uzorkovan za potrebe mineraloških i granulometrijskih analiza. Glinovito siltozni uzorak ML-OSL 1a uzet je na dubini od 70 centimetara dok uzorak ML-OSL 1b predstavlja vršni, pjeskovitiji dio profila, 15 centimetara ispod površine (slika 6.).

 

Slika 6. Profil 1 s naznačenim mjestima uzorkovanja (foto: Ruđer Novak).

Osim za mineralogiju i granulometriju uzeti su i neosvjetljeni uzorci za probno datiranje metodom OSL. Ukoliko se metoda pokaže uspješnom postoji mogućnost daljnjeg detaljnijeg uzorkovanja, a time bi dobili vrijeme ulaska sedimenta u podzemlje. Potencijalni problem predstavlja geneza sedimenta. Ako je sediment nastao kao reziduum kod otapanja karbonata u podzemlju OSL metoda nije primjenjiva. Dio vezan uz datiranje iako najatraktivniji već sad predstavlja potencijalni fijasko čitave priče ali sve treba probati pa tako i to... Posebnu zanimljivost predstavlja mjestimična pojava Fe-Mn(?) konkrecija u sedimentu. Njihova veličina ne prelazi 3 milimetra u promjeru, a površina im je tamna i sjajna. Dobro su zaobljene i vjerojatno nisu autigene u sedimentu nego su transportirane iz nekog drugog dijela jame (slika 7.). Jedan od ciljeva čitave geološke priče je objašnjavanje njihove geneze, odredba mineralnog sastava i načina transporta u Plodni kanal.

 

Slika 7. Fe-Mn konkrecije u crvenom siltoznom sedimentu Plodnog kanala (foto: Danko Cvitković).

Toliko za sad s geološke strane... Izdanak je skiciran i opisan, a rezultate ovog pompozno najavljenog istraživanja možemo očekivati, hm, pa tek sredinom 2017. godine kad se poslože zvijezde. Do tada ne mislimo stati s novim metrima i napredovanjem prema sad već mitskom spoju jamskog sustava Crnopac. Također veselimo se novoj uspješnoj suradnji sa svim spomenutim i nespomenutim akterima akcije "Muda labudova 2016" koji nesebično pomažu u razvoju ove priče  J 

Nalazite se ovdje: Početna stranica / Aktivnosti / Izvještaji / (Ne)kratki rezime napredovanja i opis pronađenog tokom jeseni u jami Muda labudova s osvrtom na geologiju jame