Crnopćenje 19.12.2015.


..., a oni koji nisu otišli na vožnju po bijelom, ubacili su se u Grand Cherokee i uz čašicu razgovora stigli do šumarske strehe na Vodicama. U četvrtak smo se brzinski dogovorili Coki, Buraz, Nikola i ja (Ruđer) da pošto-poto idemo gore pa makar se smrzavali. Nikola je u međuvremenu odustao od puta zbog nekakve jednodnevne viroze koja je tih dana kružila gradom... 

Vrijeme je bilo začuđujuće toplo, a čak je i noć bila blaga s temperaturama par stupnjeva iznad ništice.Ujutro nam se već zbog sunca i plavog neba odlazak na Crnopac isplatio. Šumski put je bio potpuno prohodan, sa snijegom tek u hladnijim vrtačama, a leda po stijenama gotovo da nije bilo! Par sati kasnije Buraz i ja ulazimo u jamu Pješakoff s planom da nacrtamo njene istražene djelove i nastavimo s istraživanjem netaknutih vertikala. No... već nakon 30ak nacrtanih metara krenuli su u meni neki neobični osjećaji, čudna komešanja, mučnina i zvukovi koje ne želiš čuti u jami. Ignoriranje nije pomoglo. Nažalost i ja sam podlegao virozi koju sam sa sobom ponio iz Zagreba. Nekako i pomalo izlazim iz jame i vučem se s Burazom prema mjestu gdje spavamo. Noć je prekrasna i vedra s tisućama zvijezda i polumjesecom koji obasjava put. Ništa od toga nisam vidio. 

Nakon više mjeseci izbivanja od "istraživačke speleologije" i bavljenja sa smećem i bombama, konačno s crtaćim priborom i bušilicom ulazim u jamu - samo da bi podvijena repa pobjegao van 3-4 sata kasnije. Što je suđeno, pronaći će svoj put... sljedeće godine.

Nalazite se ovdje: Početna stranica / Aktivnosti / Izvještaji / Crnopćenje 19.12.2015.