Speleološki odsjek HPD "Željezničar"

Istraživanje na Crnopcu 12.-14.studenog 2010.

Nakon uspješnog ljetnog logora u organizaciji SO HPD Željezničara kao i nakon nekoliko odrađenih speleoloških akcija na Crnopcu (raspremanje Draženove puhaljke i druge aktivnosti), jesenske speleološke škole, ovogodišnjeg skupa speleologa u Biograda i ostalih tekućih obaveza, članovi SO Željezničar krenuli su ponovno u istraživanje masiva Crnopca.

Jedan od pristupa istraživanju SO Željezničar na području masiva Crnopac koncipiran je tako da se tijekom ljetnih logora i produženih vikend akcija istražuju veliki/veći speleološki objekti, a u kraćim vikend akcijama se nastavljaju dugogodišnja istraživanja i rekognosciranja na područjima koja još uvijek nisu dovoljno istražena. Upravo stoga ova vikend akcija, ali i zbog ranijih obilnih oborina, nije bila pogodna za nastavak istraživanja u jami Muda labudova, tako da su istraživanja u tom objektu zaustavljena do sljedeće proljetne sezone, za kada se nadamo da ćemo dubinu od -510 možda i premašiti, a vjerujemo i ući u kakve veće horizontalne dijelove.

Upravo zato, cilj ove vikend akcije bilo je istraživanje određenih speleoloških objekata s jamskim ulazima na području oko Bilog kuka. Objekte su tijekom ove godine, rekognosciranjem terena, pronašli članovi SO Željezničar uz pomoć prijatelja Nene iz PD Babulj Bibinje. Radi se o terenu koji svojom konfiguracijom budi maštu. Naime, pretpostavka je de se radi o perspektivnom području na kojem bi se mogli nalaziti veći speleološki objekti.

Pristup spomenutom području najjednostavniji je tako da se od Tatekovog skloništa priđe sa stražnje strane Puta Malog princa i kod lokaliteta Kičma da se skrene lijevo u šumu. Nakon prolaska nekoliko ponikvi i prijelaza dvaju manjih grebena dolazi se do spomenutog mjesta gdje je na izrazito malom prostoru koncentriralo više od 10 jamskih ulaza (prostor cca 100 x 100 m).

Treba napomenuti kao su za spomenutu akciju bila zadana dva cilja:

1. Početi istraživati i topografski snimati neke od ranije pronađenih objekata s jamskim otvorima.
2. Polako uvlačiti nove speleologe pripravnike u istraživanja nakon završene jesenske speleološke škole.

Istraživačku ekipu činili su Josip Dadić, Nikolina Tutiš - Nina, Stipe Tutiš i dvojica novopridošlih speleologa pripravnika, Zvonimir Završi i Matej Kajinić.

Tijek akcije:

Krenuli smo u petak navečer prema Crnopcu. Novi speleološki pripravnici bili su posebno uzbuđeni zbog svoje prve istraživačke akcije nakon škole. Već u startu dočekuju nas mali problemi. Spremili smo bušilice i baterije ali nikao nismo mogli naći borere u našem urednom oružarstvu, tako da smo odustali od bušilice i oslonili se na stari dobri spiter i kaldivo.

Na Tatekovo sklonište, jednu od naših baza posljednjeg desetljeća tijekom istraživanja Crnopca, došli smo prije pola noći i ugodno se iznenadili novoizgrađenom terasom/predvorjem.

Nakon ugodnog spavanja na skloništu, ujutro smo krenuli, dok je Nina ostala čuvati sklonište i čekati našeg prijatelja Nenu. Za manje od sat vremena stigli smo do prvog jamskog otvora. Dijelimo se u dvije ekipe, Josip postavlja jamu dok Stipe topografski snima objekt. Na posljetku je utvrđeno kao istraživani objekt na dnu 20 metarske vertikale osim snijega i leda ima manji špiljski otvor i kanal dug cca 20-tak metara. Objekt smo nazvali Cenzurirana jama.

Druga jama istraživana istog dana nazvana je Hrvojev borer (nazvana tako po anegdoti s borerima s početka ovog izvještaja) te je naknadno utvrđeno da je s dva okna spojena s Cenzuriranom jamom. Duboka je više od 40 metara i ima manji penj koji nema veću perspektivu.

Nakon topografskog snimanja izašli smo van i vratili se na zasluženu večeru do skloništa. Nina i Neno, unatoč magli i kiši spremili su meso ispod peke, tako da smo uz ugodno druženje završili radni dan.

Drugo jutro vratili smo se na isti teren (Josip, Zvonimir i Stipe) gdje smo odlučili istraživati objekt koji smo dan ranije pronašli. Ušli smo kroz špiljski otvor i utvrdili da se nakon kosine od 10-tak metara otvara vertikala od 50-tak metara, koja završava s većom dvoranom. Uočili smo kako se u istom smjeru, kao i glavna pukotina, pruža jedan široki meandar (treba prečkati), tako da objekt nije do kraja istražen i ima perspektivu za prolazak dalje. Na žalost zbog vremenske stiske nismo uspjeli topografski snimit jamu, ali uvijek postoji drugi pokušaj.

Nina je tijekom dana sredila sklonište, nešto drva, tako da smo već oko 15,00 sati krenuli prema Zagrebu.

Zadovoljni što smo proveli lijepi vikend na Crnopcu zaključili smo da smo ciljeve akcije ispunili; istražili smo dvije jame čime se povećao ukupni broj istraženih objekata na Crnopcu, imamo još jednu jamu koja ide dalje i koju treba nastaviti istraživati i nadamo se kako smo dobili dva perspektivna speleologa pripravnika.